utorak, 15. svibnja 2012.

Skrivam


Skrivam se
iza prašine predaka,
iza usta koja traže dušu.
Gladim utaženu žeđ u poljima snova,
putem one strane mjeseca.
Ritam kraja osvajam samo da zadovoljim slijepu formu.
Povela bih i tebe, ali želja izostaje s pravca kretanja.

Da, bit ću drvo. Ne želim naprijed, želim gore.
Bit ću lutnja. Želim zvuk, ne želim tamu.
Bit ću stoljeće svitanja, krvca koja zaranja u izvor.

Skrivam i sjenu, pomno, jer se želim
skloniti od svih lutajućih svemira.
Da istkam nacrt svojih žudnji
trebat će mi siguran kut.
Da izbjegnem bol,
ipak mi trebaš ti.



ponedjeljak, 14. svibnja 2012.

Antimoćan

Iz vječnog u papirnato,
iz gorskog u podzemno,
i šire i dalje,
i dalje i dublje.
I grlatije i zvonkije,
i zvonkije i vrišteće,
i vrišteće i pakao,
i pakao i plakao,
i plakao i molio,
i molio i volio,
i volio vječno,
i iz vječnog u papirnato…

I tu stajem,
sam ostajem.



subota, 12. svibnja 2012.

Obruč oko spasa


dugo sam spremala svoja čekanja na ovo putovanje.
kofer je od svile, i mnogo je tjeskobe utkano u njega.

nedostajala mi je slika svoga glasa,
i ton moje mene.

kažu da shvatiš koliko nešto voliš tek kad to izgubiš…
je li moguće nešto izgubiti i voljeti tek kad to shvatiš?

pa opet, onaj osjećaj kad želiš to što imaš, i kad nađeš to što nikad nisi izgubio
potpuno prekida svaki krivi svemir u nastajanju.

mmmm…otkrivanje je sladak med od bagrema,
opasna munja od tisuću šarenih konfeta.

davanje iz počinjanja, počinjanje iz stvaranja,
stvaranje iz nestajanja, nestajanje iz svih, i za sve.

kako? praveći se nestvarnom, realno oko sunca i nazad.
i feniks je plakao, zavidan.



nedjelja, 6. svibnja 2012.

Tko izda, …čovjek


Izdavanje
Izdajanje
Izdaja
Izdaješ komadiće sna na đendo.
Izdaješ sebe izdavanjem svojih neba.
Konstantno se izdajaš, izdaješ, a ne izdvajaš.

Shvati, ne izdvajaš se.



Tu hum it mej konsrn

Ponoć je prošla.
Maja(di)kovski i ja se ponovno volimo.
Njemu jedinom dopuštam da me voli,
a da je pritom debelo sarkastičan.

Zato čitam knjige.
Zato i svi ostali čitaju knjige.
Lakše je voditi ljubav s poezijom,
nego s krvlju i mesom, i onda biti pojeb…pojeden.

Budi faca,
usudi se svršiti i pustiti oksitocine iz kaveza.
Naprotiv, moji oksitocini koliko god su kaveznički,
nisu nimalo saveznički.

Moji i tvoji oksitocini čine jedan veliki oksimoron.
Oni se guše, dave, masakriraju, pokapaju, spaljuju.
Tvoji oksitocini su rasističke svinje.
Hormonalni ku klux klan, sa svojim kondomskim kukuljicama.
Umjesto smrću vješanjem, umrtvljuješ me hormona miješanjem.

Pa ti budi faca,
prepusti se.
Skidaj gaće i potpisuj smrtnu presudu
svojim narednim mjesecima hladnoćom.
Ureži zarez vrućim skalpelom na koži,
i prebroj žrtve svojih posljedica.

Ma, ne usudim se više.
Kavez je sigurniji.
Knjiga je sigurnija.

Tako mi oksidirajućih oksimoronskih oksitocina..


četvrtak, 3. svibnja 2012.

Trgovanje unutarnjim organima


                - Koliko na tržištu mogu dobiti za tri četvrt i dvije petine srca? - 
                  pitala sam staru, mudru prijateljicu.
- Bojim se da nećeš previše. Ne možeš očekivati da će ti netko ponuditi dobru cijenu za rabljeno, 
 a  kamoli za beznačajan komadić.
               -    Ali, nije beznačajan….čvrsto sam odlučila boriti se..
- Zašto želiš prodati i to malo što je ostalo?
  -     Zato što boli, fantomsko srce, boli onaj dio kojeg nema.
Kontam, ako prodam ostatak, nestat će i nestalo.
- Što ćeš kad ga ne budeš više imala?
  -     Živjet ću punim plućima.



srijeda, 2. svibnja 2012.

Jednom davno, Viktor


Viktor je slijedio svoje instinkte,
a mrzio prelaziti cestu na crveno.
Uvijek bi tvrdio da njegove stavove podupiru
čvrsti temelji dugonoćnih filozofskih razmišljanja,
no, jutra bi provodio plitko, uz novi playstation.
Vođenje ljubavi s Viktorom izgledalo je kao seks sa tisućama stranica
pohabanih prastarih učenih sintagmi.
Za razliku od takvog, vantjelesnog inspirativnog iskustva,
svađanje se često svodilo na vrlo tjelesno, i bolno.
Nedjeljom popodne, ležeći u svom krevetu,
Viktor je rigidno prezirao pasivnost.
Volio je piti,
a omalovažavao niske strasti.
Viktor je bio jednom riječju uzvišen,
bar je to želio biti.
Svoje želje je brižno zapisivao i čuvao u male skrivene dnevnike,
želeći očuvati njihovu nevinu prvotnost.
Viktor nije sanjao,
- snovi su rezervirani za kukavice,
za osobe koje se ne usude - rekao je,
i naručio novu igricu preko ebay-a.