Aoriste čuvam..

Poučena prošlošću,

aoriste čuvam u malim zaključanim bočicama.

Iz jedne takve,

nedavno sam popila slatku muku.

Ponovno.

Ne smijem reći da nisam upozorena..

alarm je odavno oglašen

u pogonima nuklearki žudnje.

Znaaam da je opasno

kretati se ozračenim područjem, ali

dokle god nemam geigerov brojač uz sebe,

ništa od ovog se ne događa..

Ok, iskreno...

mislim da sam potpuno spremna na smrt..

Futur je i tako pokupio sve dragocjenosti

i bitno, i odavno upregnuo svoje kočije

put negdjenigdje.

Hmmm...

prošlost ne pazim,

sadašnjost varam,

a budućnost pobježe...

Pa, gdješto sam?

Oči u oči s neštoništa..

Proklet bio dan kada sam ožednila....