Skrivam

Skrivam se

iza prašine predaka,

iza usta koja traže dušu.

Gladim utaženu žeđ u poljima snova,

putem one strane mjeseca.

Ritam kraja osvajam samo da zadovoljim slijepu formu.

Povela bih i tebe, ali želja izostaje s pravca kretanja.

Da, bit ću drvo. Ne želim naprijed, želim gore.

Bit ću lutnja. Želim zvuk, ne želim tamu.

Bit ću stoljeće svitanja, krvca koja zaranja u izvor.

Skrivam i sjenu, pomno, jer se želim

skloniti od svih lutajućih svemira.

Da istkam nacrt svojih žudnji

trebat će mi siguran kut.

Da izbjegnem bol,

ipak mi trebaš ti.

Antimoćan

Iz vječnog u papirnato,

iz gorskog u podzemno,

i šire i dalje,

i dalje i dublje.

I grlatije i zvonkije,

i zvonkije i vrišteće,

i vrišteće i pakao,

i pakao i plakao,

i plakao i molio,

i molio i volio,

i volio vječno,

i iz vječnog u papirnato…

I tu stajem,

sam ostajem.

Obruč oko spasa

dugo sam spremala svoja čekanja na ovo putovanje.

kofer je od svile, i mnogo je tjeskobe utkano u njega.

nedostajala mi je slika svoga glasa,

i ton moje mene.

kažu da shvatiš koliko nešto voliš tek kad to izgubiš…

je li moguće nešto izgubiti i voljeti tek kad to shvatiš?

pa opet, onaj osjećaj kad želiš to što imaš, i kad nađeš to što nikad nisi izgubio

potpuno prekida svaki krivi svemir u nastajanju.

mmmm…otkrivanje je sladak med od bagrema,

opasna munja od tisuću šarenih konfeta.

davanje iz počinjanja, počinjanje iz stvaranja,

stvaranje iz nestajanja, nestajanje iz svih, i za sve.

kako? praveći se nestvarnom, realno oko sunca i nazad.

i feniks je plakao, zavidan.

Tko izda, …čovjek

Izdavanje

Izdajanje

Izdaja

Izdaješ komadiće sna na đendo.

Izdaješ sebe izdavanjem svojih neba.

Konstantno se izdajaš, izdaješ, a ne izdvajaš.

Shvati, ne izdvajaš se.

Tu hum it mej konsrn

Ponoć je prošla.

Maja(di)kovski i ja se ponovno volimo.

Njemu jedinom dopuštam da me voli,

a da je pritom debelo sarkastičan.

Zato čitam knjige.

Zato i svi ostali čitaju knjige.

Lakše je voditi ljubav s poezijom,

nego s krvlju i mesom, i onda biti pojeb…pojeden.

Budi faca,

usudi se svršiti i pustiti oksitocine iz kaveza.

Naprotiv, moji oksitocini koliko god su kaveznički,

nisu nimalo saveznički.

Moji i tvoji oksitocini čine jedan veliki oksimoron.

Oni se guše, dave, masakriraju, pokapaju, spaljuju.

Tvoji oksitocini su rasističke svinje.

Hormonalni ku klux klan, sa svojim kondomskim kukuljicama.

Umjesto smrću vješanjem, umrtvljuješ me hormona miješanjem.

Pa ti budi faca,

prepusti se.

Skidaj gaće i potpisuj smrtnu presudu

svojim narednim mjesecima hladnoćom.

Ureži zarez vrućim skalpelom na koži,

i prebroj žrtve svojih posljedica.

Ma, ne usudim se više.

Kavez je sigurniji.

Knjiga je sigurnija.

Tako mi oksidirajućih oksimoronskih oksitocina..

Trgovanje unutarnjim organima

                - Koliko na tržištu mogu dobiti za tri četvrt i dvije petine srca? - 

                  pitala sam staru, mudru prijateljicu.

- Bojim se da nećeš previše. Ne možeš očekivati da će ti netko ponuditi dobru cijenu za rabljeno, 
 a  kamoli za beznačajan komadić.

               -    Ali, nije beznačajan….čvrsto sam odlučila boriti se..

- Zašto želiš prodati i to malo što je ostalo?

  -     Zato što boli, fantomsko srce, boli onaj dio kojeg nema.

Kontam, ako prodam ostatak, nestat će i nestalo.

- Što ćeš kad ga ne budeš više imala?

  -     Živjet ću punim plućima.

Jednom davno, Viktor

Viktor je slijedio svoje instinkte,

a mrzio prelaziti cestu na crveno.

Uvijek bi tvrdio da njegove stavove podupiru

čvrsti temelji dugonoćnih filozofskih razmišljanja,

no, jutra bi provodio plitko, uz novi playstation.

Vođenje ljubavi s Viktorom izgledalo je kao seks sa tisućama stranica

pohabanih prastarih učenih sintagmi.

Za razliku od takvog, vantjelesnog inspirativnog iskustva,

svađanje se često svodilo na vrlo tjelesno, i bolno.

Nedjeljom popodne, ležeći u svom krevetu,

Viktor je rigidno prezirao pasivnost.

Volio je piti,

a omalovažavao niske strasti.

Viktor je bio jednom riječju uzvišen,

bar je to želio biti.

Svoje želje je brižno zapisivao i čuvao u male skrivene dnevnike,

želeći očuvati njihovu nevinu prvotnost.

Viktor nije sanjao,

- snovi su rezervirani za kukavice,

za osobe koje se ne usude - rekao je,

i naručio novu igricu preko ebay-a.

Tri put hura za ništa

Ljubav je zgodba, krvavi boj,

- Milost gospodaru! - dok pišem o njoj.

U času za tren, mislim na njen

otkriveni hod, prestrog, žrtven i gord.

Bdijem kroz noć, sanjam kroz dan,

maglom mi sunce raspiruje plam.

Utonem u san, usnem u ton,

ne treba, kažu, ustrajat u tom.

Potonjim slogom stihove brišem,

ponekad mislim, malokad dišem.

Vrutak želja pod miškom se njiše

kap života na smrt već miriše…

Smotuljak u viru,

pjesma ga nosi,

riječ na papiru,

i tvojoj kosi….

..odnešen.

Oble stvari

kratka eksplanacija jer imam osjećaj nakon toliko vremena da ju ni ja više ne razumijem... - posveta željenom, neostvarenom, jebomaycu i glupostima...što god da se zbrajalo u ovoj priči na kraju je završavalo nulom, ez in 0 ..pa od tud i strah od oštrih rubova i nesigurnosti, kad je ljepše bit siguran u ničemu nego nesiguran u nečemu - 

Ugasla je svijeća

i utihnuo je pir.

U žaru, sve pretvori se u pepeo.

Užegla je i tišina,

a voda u nama provaljuje svim putevima.

I događa se ono što smo znali oduvijek, a na što nitko od nas nikad zapravo nije spreman,

na sve i ništa, i ništa ili sve.

U izvještačenom smijehu još se ljeska i bol,

a bolne stope preslikaše svoje u tragove nečeg, nekad.

U svoj svojoj nesigurnosti, ipak, oboje očito igramo na sigurno.

Volimo zaobljene stvari, i sigurnu utjehu koju nam takve daju,

kako bi inače voljeli veliki obli broj 0.

I kao što dan i noć opstaju u nerazdruživom kompromisu,

tako i naša ljubav ostaje obljubljena voljenim strahom.

U zatvorenom krugu igre života i sjena, ono što postoji na suprotnim stranama, opet se raskošno poništava.

Ludilo jedno od ravnoteže i straha od oštrih rubova   (sarkazam, naravno.... -.-)

Depression for dummies..vol.24.7

16:46, SMS (od dragog prijatelja)
On: Oprosti ti meni ako te davim. Nadam se da ćeš uskoro biti bolje, i da ćeš raširiti svoja krila na suncem okupanom nebu u pozdrav novom danu...
16:46, SMS 
Ja: Ne daviš. Krila sam prodala za litru ruma.

Neizbježnost

U trci s vremenom uspjela sam razbiti pješčani sat.
Svejedno, sad udišem pijesak, izdišući sebe...

Mislim na tebe, dakle, motam u mraku

Motanje duhana u mraku je kao čitanje tvojih misli.

Ako ne paziš dovoljno dobro, ostat ćeš bez kvalitetnog otrova za udisanje.

Lizanje rizle nepazivši, i napamet, je kao lizanje tvog ..a znaš na što mislim.

Ako ne poližeš dovoljno dobro nećeš imati što za popušit.

Doziranje duhana u rizli je kao doziranje količine vremena utrošenog u nešto, u tebe?

Ako staviš previše, duhan će ispadati van.

Ne valja, mogla bi previše popušiti.

A da, i biranje duhana kod kupovine je otprilike jednako biranju muškarca.

Paziš da nije presuh, prejak, prearomatiziran, jebote..

Ako ne odabereš dobar, nećeš uživati u pušenju.

Dok ovo pišem, motam duhan u mraku..

Sve i jedna cigareta mi je loše ispala..

Al sam ipak sve uspjela popušiti.

Živjela snalažljivost,
(...i ovisnost..).

Pijani Isis i Rosetta

Isis ti mater, pala mi rozeta na oči.

Kaplju vina još mi natoči,

da sperem ovo što se sprati dade,

dok mi zadnju pristojnu misao korov ne ukrade.

Za tili tren skoči konobar

i potoči mi gemišt prilično dobar.

Diskretno mi šapne: Dobar odabir. O vinu i o pravdi,

nikad dvojbu ne radi.

Puštam si post.rock na slušalice,

svilenkast pepeo cigarete miluje mi lice.

Prestajem pušit' već par godina.

Da od cigareta umrijet ću i nije neka novina,

ili od nesretne ljubavi možda prije.

Uz ovoliko vina, još malo nade me u toj misli grije,

da od nesretne umrijeti neću,

a da u onoj pravoj, i obostranoj već ću naći sreću.

Pijani isis i rozeta na očima,

nafrljena distorzija i dalje omamljuje svojim moćima.

Satima nakon, u bircu više nikog nije,

samo disonantno tonstvo iz slušalica brije.

Poligamija i društvo

Veom sunca zaklanjaš mi pogled,

Bezdano se smiješ i veličaš jedno cijelo poglavlje

buduće boli.

U najnapetijim trenucima,

dozivala si me sa – životinjo.

Nisam ni slutio da je manje od 3% tih stvorenja

monogamno.

I tvoja hladnoća caruje

monoteistički, carstvom poligamije.

Naivno i sasvim slučajno trepneš i podigneš pogled

prema meni, prema svojoj životinji.

Ponekad mrzim to što smo sisavci.

Jedna za trnoružicu

Skuhaj mi za ručak najfiniju juhu, i slovima od tijesta napiši bajku.

U ponoć upregni konja i dojaši do kamenog dvorca.

Otopi led i otjeraj jahače crnih slutnji.

Posmrtne ostatke zime spali i zavij me u boju proljeća.

Odvedi me na šareni bal i poljubi olujom.

Učini to pred jutro da zauvijek ostane noć.

Sačuvaj malo juhe i za večeru ;)

Hai-krug

Bez obzira na vrijeme prehodano u svojoj samoći,

jednim pravcem krug prekinut'

nećeš moći...

Lovački haiku..

Moj lovče, koji trčiš za sudbinom,

pazi da ne postaneš

lovina.

Samo hrabro, ti to možeš..i znaš

Upoznaj me.

Tisuću godina čuvala sam u sebi

čekavši tvoje vrijeme.

Ponesi me.

Ne želim se utopiti u oceanu tvojih misli.

Želim sebe.

Čuvaj me,

u njedrima, na zrnu graška.

Neću ga osjetiti.

Zadivi me,

promiješaj koktel boli i boja,

Uspi ga u mene, neka teče.

Budi kockar.

Oholo i podlo zavrti moj rulet.

Izbjegni sreću, vladaj se srcem.

Slomi me,

ugazi u krvavu mrlju sjene

onog što sam bila prije nas.

Spali me.

počisti i najsitnije komadiće pepela,

ljutu prljavštinu koja nagriza dušu.

Oplakuj me.

Rijekom suza zamoli moje obale,

da ti oproste.

Zaboravi me.

Izgubi se iz vremena,

ostani kamen. ...

Dija(lo)gnoza

Ja (uplašena, histerična i sama):

Dajte, molim vas, tonu miligrama doza

da izliječim svoje nebo od psihoza!

Mislim da pati od paranoje,

a i sva druga neba uz njega, prilično se boje.

Ono se ponekad plaši i mene..

Da ignorira čitav tok svijesti,

molim vas,

ja bih da se nebo na zatvoreni odjel smjesti..

Daleko od želja, čežnji i snova, padova, patosa i noćnih mora..

..a nekad i sve to u jednom, odjednom..

ONI (nezainteresirano i uobičajeno):

Oh, bolesnog li neba..

Razumijevanje je sve što njemu treba..ili neko drugo bolesno nebo,

srodna duša,

navikla na nebesku psihotičnost, koja čuje i takvog se stanja ne gnuša..

Ja (neuvjerena i kritično):

Ma, molim vas za stručnu pomoć hitnu!!

Ne bih, ovako javno, izlagala stvar nebitnu..

I molim vas, pritom, pazite na njega jako,

ne dijelim intimne stvari tek tako.

A nebo vođenu dijalognozu tužno sluša,

bolno je i krvari od zvijezda.

.

Magloviti horizonti još sporije mu se bistre,

od posvećenih misli sve brže se čiste..

ONI (pogled u pod, od neba)

Ja (pogled u pod, prema nebu...)

Što???? Na odjelima nema mjesta???

Zaboga, zar ovo zaista pojava je česta?

ONI (uobičajenom klišejastom zadovoljštinom usred prigodnog trenutka)

Od kolijevke pa do groba,

najbrojnije je paranoidno doba.

Ja (grlim svoje krvavo nebo čvrsto)

O izgubljenih li neba...

ONI (uobičajenom klišejastom reakcijom na moj nenadani-njihov očekivani stisak)

Od kolijevke pa do groba,

najbolnije je paranoidno doba.

Aoriste čuvam..

Poučena prošlošću,

aoriste čuvam u malim zaključanim bočicama.

Iz jedne takve,

nedavno sam popila slatku muku.

Ponovno.

Ne smijem reći da nisam upozorena..

alarm je odavno oglašen

u pogonima nuklearki žudnje.

Znaaam da je opasno

kretati se ozračenim područjem, ali

dokle god nemam geigerov brojač uz sebe,

ništa od ovog se ne događa..

Ok, iskreno...

mislim da sam potpuno spremna na smrt..

Futur je i tako pokupio sve dragocjenosti

i bitno, i odavno upregnuo svoje kočije

put negdjenigdje.

Hmmm...

prošlost ne pazim,

sadašnjost varam,

a budućnost pobježe...

Pa, gdješto sam?

Oči u oči s neštoništa..

Proklet bio dan kada sam ožednila....

Zaboravljena lozinka...

po 100ti put sam zaboravila lozinku za vlastiti blog, al' tome lozinke vjerojatno, i između ostalog, i služe :-)

1. blog - http://vucja.blog.hr/ - zadnji post u 2005. godini, kapitulirao sa zaboravljenom lozinkom..

2. blog - http://rizlica.blogspot.com/ - zadnji post u 2011. godini...neopozivi otkaz životu zaboravljenom lozinkom....

a 3. sreća sve je veća...