petak, 27. travnja 2012.

Oble stvari

kratka eksplanacija jer imam osjećaj nakon toliko vremena da ju ni ja više ne razumijem... - posveta željenom, neostvarenom, jebomaycu i glupostima...što god da se zbrajalo u ovoj priči na kraju je završavalo nulom, ez in 0 ..pa od tud i strah od oštrih rubova i nesigurnosti, kad je ljepše bit siguran u ničemu nego nesiguran u nečemu - 


Ugasla je svijeća
i utihnuo je pir.
U žaru, sve pretvori se u pepeo.

Užegla je i tišina,
a voda u nama provaljuje svim putevima.
I događa se ono što smo znali oduvijek, a na što nitko od nas nikad zapravo nije spreman,
na sve i ništa, i ništa ili sve.

U izvještačenom smijehu još se ljeska i bol,
a bolne stope preslikaše svoje u tragove nečeg, nekad.

U svoj svojoj nesigurnosti, ipak, oboje očito igramo na sigurno.
Volimo zaobljene stvari, i sigurnu utjehu koju nam takve daju,
kako bi inače voljeli veliki obli broj 0.

I kao što dan i noć opstaju u nerazdruživom kompromisu,
tako i naša ljubav ostaje obljubljena voljenim strahom.
U zatvorenom krugu igre života i sjena, ono što postoji na suprotnim stranama, opet se raskošno poništava.

Ludilo jedno od ravnoteže i straha od oštrih rubova   (sarkazam, naravno.... -.-)



Nema komentara:

Objavi komentar