Ugasla je svijeća
i utihnuo je pir.
U žaru, sve
pretvori se u pepeo.
Užegla je i
tišina,
a voda u nama
provaljuje svim putevima.
I događa se ono
što smo znali oduvijek, a na što nitko od nas nikad zapravo nije spreman,
na sve i ništa, i
ništa ili sve.
U izvještačenom
smijehu još se ljeska i bol,
a bolne stope
preslikaše svoje u tragove nečeg, nekad.
U svoj svojoj
nesigurnosti, ipak, oboje očito igramo na sigurno.
Volimo zaobljene
stvari, i sigurnu utjehu koju nam takve daju,
kako bi inače voljeli
veliki obli broj 0.
I kao što dan i
noć opstaju u nerazdruživom kompromisu,
tako i naša
ljubav ostaje obljubljena voljenim strahom.
U zatvorenom
krugu igre života i sjena, ono što postoji na suprotnim stranama, opet se raskošno
poništava.
Ludilo jedno od
ravnoteže i straha od oštrih rubova (sarkazam, naravno.... -.-)
Nema komentara:
Objavi komentar