Skrivam se
iza prašine
predaka,
iza usta koja
traže dušu.
Gladim utaženu
žeđ u poljima snova,
putem one strane
mjeseca.
Ritam kraja osvajam
samo da zadovoljim slijepu formu.
Povela bih i
tebe, ali želja izostaje s pravca kretanja.
Da, bit ću drvo.
Ne želim naprijed, želim gore.
Bit ću lutnja. Želim
zvuk, ne želim tamu.
Bit ću stoljeće
svitanja, krvca koja zaranja u izvor.
Skrivam i sjenu,
pomno, jer se želim
skloniti od svih
lutajućih svemira.
Da istkam nacrt
svojih žudnji
trebat će mi
siguran kut.
Da izbjegnem bol,
ipak mi trebaš ti.
Nema komentara:
Objavi komentar